Grad na Bosporu

 

Tamo gdje se susreću vode Zlatnog roga, Bospora i Mramornog mora podignut je grad na sedam brežuljaka. Udaljen od Splita točno 1068 km zračne linije, nazvan je Bizantium, Konstantinopol, Carigrad, a danas je najpoznatiji kao Istanbul.  Zašto me ovaj grad fascinira, zašto budi moju znatiželju i vibrira u meni danima nakon povratka kući? Zato jer su njegovi kontrasti opojni, njegova veličina nedokučiva, a iznimna ljepota skrivena je iza pročelja zgrada kojima potpuno nedostaje europske ucifranosti.  

 

Tamo gdje se susreću vode Zlatnog roga, Bospora i Mramornog mora podignut je grad na sedam brežuljaka. Carskog pedigrea od samog rođenja, bljesnuo je ljepotom o kakvoj se po svijetu samo šaptalo. Uistinu je to bio i ostao Grad. Prostirao se na 8 km kvadratnih unutar moćnih zidina, i kao takav, bio je srce i glava Bizantskog carstva više od jedanaest stoljeća. Nevjerojatno rijetko su ga uspijevali osvojiti ili pokoriti; Križari su ga uzeli na prevaru 1204. godine, a Turci su uspjeli slomiti njegovu obranu 1453. godine. Ovi posljednji drže ga do danas, punih 558 godina, a postao je kulturno i gospodarstveno središte Turske i njen najveći (iako ne i glavni) grad.   

 

Udaljen od Splita točno 1068 km zračne linije i mlađi od naše dalmatinske metropole tek tridesetak godina, površinom je izrastao čak dvije stotine puta od onog velebnog grada cara Konstantina. U njemu danas živi oko 14 milijuna stanovnika, a dnevno se u njega useljava preko 500 ljudi. Jedini je grad na svijetu koji se proteže na dva kontinenta: od Bospora prema istoku i prema zapadu preko pedeset kilometara. Osim brodova, čamaca, glisera i trajekata, obale Europe i Azije ovdje povezuju dva gorostasna mosta. Uskoro možda i treći most, te podmorski tunel za metro.

 

Bizantium, Konstantinopol, Carigrad ili Istanbul i još stotine drugih manje poznatih imena ima ovaj grad. Mi Hrvati smo skloni napuštati lijepe nazive poput Carigrada kako bismo prihvatili tuđice poput Istanbula. Poznata je vizura grada koja ocrtava slavnu Aju Sofiju, Plavu džamiju i Sulejmaniju, bezbrojne i slikovite tradicionalne kuće. Tko pažljivije pogleda s kakvog hotelskog krovnog bara, uočit će krivudavu liniju obale koja je poput ljubavnog susreta kopna i mora. Nekoć su ovdje podizana remek djela arhitekture, a danas se grade bezlični betonski neboderi i mamutski trgovački centri. Pod nazivom 'modernizacija' uništavaju se stare četvrti pune šarma i dražesti kako bi se pojednostavljenom geometrijom sagradile izrazito ružne zgrade. David Byrne je objasnio ovu čudnu pojavu u svojim Biciklističkim dnevnicima (2009.) kao podsvjesno odricanje od prošlosti u ime neke bezlične globalne budućnosti. Žele li to Turci zaista izbrisati sliku o 'Bolesniku na Bosporu' uništavajući upravo korijen svoje osobnosti, te male drvene tradicionalne domove u kojima su odgajane brojne generacije multietničkih žitelja?

 

Bilo kako bilo, želim Vam predočiti ovaj grad kroz jedan mali mozaik povijesnih, suvremenih i drugih tema. Želim pokušati odgovoriti na pitanje zašto me ovaj grad fascinira, budi moju znatiželju i vibrira u meni danima nakon povratka kući. Njegovi su kontrasti opojni, njegova veličina nedokučiva, a ljepota skrivena iza pročelja zgrada kojima potpuno nedostaje europske ucifranosti. Volim ovaj grad s tisuću lica, pa zato o njemu pišem i zato se njemu vraćam.

 

Položaj uz Bospor

Lokacija Istanbula nema premca u svijetu

Car Konstantin se odlučio podići grad uz Dardanele, a u blizini drevne Troje. Naredio je gradnju gradskih zidina i radovi su započeli. No, ili je čuo za njega ili je ugledao mjesto pored tjesnaca Bospor, pa je promijenio odluku i prekinuo gradnju na Dardanelima. Ovaj čovjek, rođen u Nišu, sigurno nije pogriješio. Carigrad je postao poznat po svojoj prekrasnoj, i strateški gotovo savršenoj lokaciji. Kako kroz povijest tako i danas.

 

Krvavi Bospor

Broj žrtava u sukobima za nadzor nad Bosporom otkriva njegovu stratešku važnost

Krimski rat (1853.-1856.) se vodio između carske Rusije i Otomanskog carstva kojeg su podupirale Francuska i Britanija. Na strani Rusije borilo se oko 730 tisuća vojnika (Rusi, Crnogorci, Bugari, Srbi, Makedonci i Grci), a na strani koalicije Otomanskog carstva, Francuske i Britanije oko milijun vojnika. Prema nekim parametrima ovaj vojni sukob je bio prvi 'moderni' rat. Uključivao je taktičku uporaba željeznice i telegrafa, prva novinska izvješća s bojišta, prve ratne fotografije. Uz ovo vrijedi spomenuti Florence Nightingale i Mary Seacole koje su prvi put organizirale njegu ratnih ranjenika i time utemeljile službu medicinske sestre. Ukupni broj poginulih procjenjuje se na čak 520 tisuća.

Bitka kod Galipolja (1915.-1916.) bila je sukob između Britanije i Otomanskog carstva (potpomognutog od Njemačke i Austro-ugarske). Vodila se za nadzor nad Bosporom, i bila je odlučujući trenutak za tursku naciju i njihovu borbu za domovinu u vrijeme raspada stoljetnog Otomanskog carstva. Broj žrtava u ovom sukobu popeo se prema procjenama na gotovo 300 tisuća.

Samo u ova dva sukoba za Bospor broj izgubljenih života gotovo je jednak broju današnjeg cjelokupnog stanovništva hrvatske metropole Zagreba!

 

Promet po Bosporu

Pomorski promet najpoznatijim tjesnacem na svijetu

Ovim tjesnacem protječe more prema jugu brzinom od oko 4 kilometra na sat, a njegovom površinom klize redovne linije koje spajaju gradske priobalne četvrti, maleni čamci i turistički brodovi, moćne ribarske kočarice i teretni brodovi. Pojave se i ušminkane jahte plastičnom kirurgijom dotjeranih vlasnika. Ovuda prolaze i tankeri na putu prema Crnom moru. Promet je toliko gust da nas tjera da proniknemo u poredak ovog kaosa. Opasnost za Bospor i ljude koji u njegovoj blizini žive je velika, jer ovuda u prosjeku prolazi po jedan brod s opasnim teretom svake 54 minute.

 

Iznad Bospora

Most koji povezuje dva kontinenta

Između neba i površine mora na Bosporu smjestio se 1973. godine viseći Bosporski most. Svečano je otvoren 30. listopada, tek jedan dan nakon proslave pedesete obljetnice Republike Turske. Dužinom od 1.510 metara bio je u vrijeme izgradnje najveći takav most na svijetu izvan SAD. Gorostasni stupovi, međusobno udaljeni nešto više od 1 km uzdižu se do 170 metara, a cesta široka 40 metara nalazi se 64 metra iznad mora. Gradili su ga tri i pol godine tijekom kojih je potrošeno 200 milijuna američkih dolara. Rasvjeta koja ga danas čini atrakcijom postavljena je u travnju 2007. godine. Prijelaz preko mosta je zabranjen pješacima i tegljačima s prikolicom, a za najgušćeg prometa sredina mosta spušta se oko 90 cm. Procjenjeno je da mostom prometuje oko 180.000 vozila dnevno, a krajem 1997. godine mediji su uživo prenosili vozilo broj 1.000.000.000 (milijardu) kako prelazi most! I za kraj jedan športski kuriozitet: Tenisačica Venus Williams odigrala je 15. svibnja 2005. godine petominutni meč protiv jedne turske igračice na sredini mosta, pa je ovo jedini teniski meč odigran na dva kontinenta.

 

Nebo nad Bosporom

Zračne luke najvećeg turskog grada

U Istanbulu postoje dvije međunarodne zračne luke, Ataturk na europskoj strani i Sabiha Gocken na azijskoj strani grada. Zračna luka Ataturk otvorena je davne 1924. godine, a današnji naziv nosi od 1980. godine. Prije deset godina izgrađen je novi međunarodni terminal što je uvelike pomoglo rastu zračnog prometa: u posljednjih pet godina međunarodni promet se udvostručio, a domaći promet učetverostručio! S godišnjim prosjekom od preko 25 milijuna putnika zračna luka Ataturk je na devetom mjestu među europskim zračnim lukama.

Dvije godine nakon proširenja zračne luke Ataturk otvorena je zračna luka Sabiha (2003.). Smještena je na azijskoj strani grada i po prometu je treća zračna luka u Turskoj s gotovo 7 milijuna putnika godišnje. Ime je dobila po Sabihi Gokcen, prvoj ženi vojnom pilotu u Turskoj. Prije dvije godine otvoren je novi terminal zračne luke Sabiha, a u rujnu 2010. godine niskobudžetne zrakoplovne tvrtke proglasile su je najboljom na svijetu za potrebe svojih putnika!

 

Ubojstvo na Bosporu

Neobična životna sudbina bizantskog cara Mihajla III.  

Bizantski car Mihajlo III. s nadimkom Pijanica došao je na prijestolje sredinom IX. stoljeća u 24. mjesecu života. Njegova majka Teodora vlada umjesto njega do njegove 14. godine, kada Mihajlo uz pomoć svog ujaka Bardasa uspijeva od majke uzeti ono što mu zakonom pripada: krunu bizantskog carstva. U strahu za prijestolje šalje svoje sestre u samostan jer želi izbjeći sukob s eventualnim budućim zetovima za vlast u državi. Kako nisu samovoljno odabrale samostanski život, ove su jadnice prošle proces tonzure, tj. uklanjanje vlasišta glave nožem (za anesteziju se nije znalo). Uklonivši moguću konkurenciju, Mihajlo je uskoro na jednom hrvačkom meču uočio 29 godina starijeg Bazilija. Postaju ljubavnici, a prepredeni Bazilije vješto koristi svoj utjecaj na zaljubljenog cara. Uvjerava ga kako mu ujak Bardas, koji je caru uvelike pomogao ostati na vlasti, želi oduzeti krunu. Mihajlo šalje Bazilija da ubije Bardasa. Sada je Bazilije bez konkurencije u utjecaju na cara. Uskoro će ga Mihajlo proglasiti svojim nasljednikom unatoč razlici u godinama. Vjerojatno je želio iskazati svoju naklonost, a zapravo je sebi postavio smrtnu klopku. Bazilije je pogubio dvedesetsedmogodišnjeg  cara i uskoro je bio okrunjen. S obzirom na to da je bio makedonskog podrijetla, smatramo ga začetnikom makedonske dinastije Bizantskog carstva.

 

Mir na Bosporu

Kako je Carigrad odolijevao toliko dugo Osmanlijama

Praotac Otomanskih sultana bio je Osman I. koji je predvodio četiri tisuće konjanika. Njegov nasljednik Sultan Orhan I. (1324.-1359.) pokrenuo je niz vojnih kampanja iz srednje Anatolije prema europskom koninentu. Slijedi sultan Murat I. koji je učvrstio poziciju Turske, ali je na prevaru ubijen nakon pobjede na Kosovu polju 1389. godine. Kroz tri generacije od Osmana I. broj sultanovih vojnika je narastao do 230 tisuća. Sultan Beyazit I. je doživio tragičnu sudbinu (vidi 'Odakle Turcima harem'), a Murat II. uspio je vratiti stabilnost Carstvu. Kako li je Carigrad uspio ostati pošteđen u ovo vrijeme Otomanskog širenja kao bizantski otok usred otomanskog mora? Jedan od razloga leži u zastrašujuće moćnoj poziciji grada. Svaki pokušaj osvajanja podrazumijevao je ogromne gubitke. Drugi razlog je slabost vlasti u okolnim područjima koja je mamila Turke da uvijek iznova šire svoj teritorij bez puno vremena za pripremu opsade Carigrada. Treći razlog je stahoviti udarac kojeg su Turci pretrpjeli od Timura Lenka Tatara baš u vrijeme kada je sazrela prilika da osvoje Carigrad. Četvrti razlog vjerojatno je 30 tisuća zlatnih dukata koje je Bizant plaćao Turcima kao danak svoje slobode. Svi su ovi razlozi doprinosili miru na Bosporu do vladavine sultana Mehmeta II. i krvave 1453. godine. Te je godine Carigrad ipak pao.

 

Veni, Vidi, Vici

Gdje je Gaj Julije Cezar izgovorio ovu poznatu rečenicu

Slavni rimski konzul i uspješni vojskovođa vodio je osvajanja i u Maloj Aziji. Došavši do bojnog polja nekih 300 km istočno od današnje Ankare upustio se u žestoku bitku kraj Zele protiv vojske perzijskog satrapa pokrajine Frigije Farnaka II. Iznenađujuće brzo i lako je došao do pobjede, pa je svoj uspjeh opisao u tri riječi: Dođoh, vidjeh, pobijedih!  

 

Kolika je država Turska

Imate li predodžbu koliko bi prostora zauzela Republika Turska da se nalazi u Europi

Površina Turske je oko 784 tisuća km kvadratnih što je oko 14 teritorija Rebulike Hrvatske. Ovo je postavlja na 37. mjesto na svijetu, iza Pakistana, a ispred Čilea. Pravilnog je oblika, izdužena po osi istok – zapad. Prosječna udaljenost crnomorske obale na sjeveru i sredozemne obale na jugu jednaka je zračnoj udaljenosti od Splita do Salzburga. Kada povežemo krajnji istok s krajnjim zapadom turskog teritorija dobijemo zračnu liniju od Splita do Madrida! U usporedbi s europskim državama možemo kazati da je tek nešto manja od površine ovih 16 europskih država: Nizozemske, Belgije, Luksemburga, Švicarske, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Bugarske! Ili jednostavnije, Turska je površinom veća od površine Hrvatske i dva teritorija Njemačke!

 

Keltski jezik u Maloj Aziji

Kako je jezik zapadnoeuropskih Kelta stigao do Ankare

U zapisima svetog Jerolima iz IV. stoljeća spominje se narod u okolici Ankare koji govori jezikom razumljivim žiteljima sjeverne Galije (okolica Pariza). Ovi žitelji Turske su nasljednici Kelta koji su stigli ovamo šest stoljeća prije nego li će sveti Jerolim pisati o njima. Pozvao ih je kao vješte ratnike kralj Nikomedes s područja koje su u II. stoljeću prije Krista nastanjivali: Irsku, Englesku, Francusku i dio Srednje Europe. Pomogli su mu u ratovanjima i nastanili se oko Ankare. Zadržali su svoj jezik sigurno preko 600 godina.

 

Najstariji ostaci hominida izvan Afrike 

Gdje su pronađeni najstariji ostaci čovjeka izvan Afrike

Kosti čovjeka stare preko milijun godina, i kao takve najstarije ljudske kosti izvan aftičkog koninenta, pronađene su svega 30-ak kilometara od Istanbula. Ovo iznimno arheološko otkriće dogodilo se u špilji Yarimburgaz. Na teritoriju današnje Turske još je zanimljivih pronalazaka iz prapovijesti. Pokraj poznatog ljetovališta Antalija postoje špilje Belbaši i Beldibi s crtežima starim 12 tisuća godina. Iz istog razdoblja i puno prije napuštanja nomadskog načina života, lovci na krajnjem istoku današnje Turske podigli su svetiše Gobekli Tepe na vrhu brežuljka. Ovo otkriće iz 1994. godine uvelike je revolucionaliziralo arheologiju Euroazije iz razdoblja neolitika. 

 

Gdje se nalazi najstariji grad na svijetu

Catal Huyuk ili Jerihon

Pokraj grada Konye nalazi se Catal huyuk koji je možda najstariji grad na svijetu. Iako je Jerihon nešto stariji, ovaj grad ima istinska obilježja urbanog načina života. Ovdje se prvi put u povijesti počelo navodnjavati, a krajem VII. milenija prije Krista ovdje je živjelo oko pet tisuća ljudi. Nisu imali ceste ni ulice, pa ne znamo kako su stizali do svojih kuća, možda preko krovova (?). Živjeli su u matrijahatu, uzgajali ovce i svinje, te trgovali obsidijanom.

 

Koliko razumijete Turski

Ima li ovaj uralsko-altajski jezik sličnosti s hrvatskim jezikom

Dadilja je bila na pazaru gdje prodaju ćupove, bakrene oluke, boju, čelične eksere i alat. Nije pronašla pamuk, pa je na čaršiji pojela jogurt. Srela je komšiju u jedan sat. Sad gleda s penđera prema kapiji gdje je budala s čičkom u čarapi i majmunom u torbi. Taman sokakom dolazi njegov ortak čoban bez pare u džepu. Kaže da se vozio kaldrmom, pa ga boli bubreg. Budala mu odgovara: 'Umij se na česmi, pa idi u dućan i kupi jastuk. Lezi na njega ispod jorgovana i napij se rakije'. Čoban mu odgovori: 'Jok. Ja ću kaldrmom na devi, a ti iskopaj temelje za kulu, pa se javi kad dovršiš tavan. Bit ću u stanu uz kalolifer.' Dadilja pogleda u kuhinju kad izgorio joj pilić u tavi i kompot od višanja u kazanu za pekmez.    

Korištene riječi su turcizmi …

 

Najpoznatiji turski arhitekt

Prema nekim izvorima Mimar Sinan je živio punih 99 godina

Dječak od 11 godina armenskog podrijetla stigao je u službu janjičara 1511. godine. Došavši u Carigrad nakon obuke je postavljen u vojnu inženjeriju. Dugo se dokazivao gradeći za potrebe ratnih osvajanja, a nakon pedesete godine života imenovan je za prvog sultanovog graditelja. Podigao je preko 130 džamija, 57 medresa, 53 saraja, 46 hamama (kupelji), 22 mauzoleja, 8 mostova, 8 skladišta, 7 čitaonica, 5 akvadukta i 3 bolnice. Neki navode da je gradio i nadzirao gradnju preko 350 građevina! Kada je Mimar Hajrudin Aga želio njegov mentorat, odveli su ga u Mostar da za prijemni ispit podigne most.

 

Odakle Turcima harem

Harem je nastao kao odgovor na veliku sramotu

Sultan Bejazit I. Gromovnik osvetio je sultana Murata I. ubivši srpsko plemstvo, a zatim je porazio europsku vojnu koaliciju na čijem je čelu bila Francuska. Na krilima uspjeha se osilio i na istoku Male Azije napao vazale tatarskog vođe Timura Lenka. Sultan je imao razlog za samouvjerenost: predvodio je vojsku brojniju od 200 tisuća glava. Susreo je bitno malobrojniju Timurovu vojsku kod Ankare. Uzdajući se u snagu svoje vojske upustio se u bitku potpuno nepripremljen i bez razrađene taktike, no David je porazio Golijata. Timur je nakon pobjede natjerao sultana Bejazita i njegovu suprugu da poslužuju hranu tijekom pobjedničke gozbe. Zatim je sa svojim generalima silovao sultanovu suprugu, a sultana je u kavezu vukao po gradovima i selima Male Azije dok ovaj nije počinio samoubojstvo. Za Bejazitove nasljednike je njegova sudbina bila strašno upozorenje, pa se nisu vjenčavali. Umjesto supruge imali su harem.

 

Strah i trepet Europe

Janjičari su bili prva profesionalna vojska

Janjičari ili Novi vojnici nisu bili ni slobodni, ni robovi. Tvorili su zasebni društveni sloj u Otomanskom carstvu, uživali su ugled i poštovanje. Red je opstao preko 460 godina, a do XVII. stoljeća u redove janjičara nisu regrutirani ni Turci, ni Židovi, ni Armenci, već kršćanska djeca s Balkana. Odvodili su ih u Carigrad, a ovdje bi ih poturčili, strogo odgajali i obučavali. Morali su živjeti u celibatu i baviti se isključivo vojnim pozivom. Bili su vlasništvo sultana, štitili su njegovo prijestolje, dobijali kvartalno plaću i imali pravo na dio plijena iz bitke. Vojska im je bila obitelj, a sultana su smatrali ocem. Imali su propisanu odoru, stalni nadzor, živjeli su u skromnim uvjetima, gotovo samostanski; bradu nisu smjeli nositi, a većina je nosila brkove. Kroz XV. i XVI. stoljeće bili su istinski strah i trepet za Europu. Sultan Selim I. dopustio im je 1566. godine ženidbu i od tada se red janjičara postupno mijenja.

Napisao: Siniša Viđak