Egipat
Kratki uvod u državu
Danas je nemoguće zakoračiti u svijet drevnog Egipta, te sjajne civilizacije koja je bila svijet za sebe i društvo daleko ispred svojih susjeda i ostalih država svijeta tog vremena, a bez da dotaknemo svijet današnjeg Egipta. Stoga vrijedi upoznati državu koja danas leži na oko milijun kvadranih kilometara, zauzima devetinu Sahare i smještena je na sjeveroistočnom uglu afričkog kontinenta.
Geografski smještaj i granice
Egipat ima izuzetno pravilan, pravokutan oblik, a državne granice protežu se pravocrtno kroz Saharu. Na zapadu Egipat ima oko 1300 km granice s Libijom, a na jugu oko 1100 km granice sa Sudanom. Na istoku je Crveno more, a na sjeveru Sredozemno more. Na sjeveroistočnom uglu svog teritorija Egipat graniči s Izrelom u duljini od oko 300 km. Ovo je bitna geostrateška lokacija: poluotok Sinaj je kopneni most između Afrike i Azije. Važnost Egipta je ogromna i za pomorski promet jer kontrolira Sueski kanal, poveznicu Sredozemnog mora i Indijskog oceana. U Africi postoji nekoliko većih država, no Egipat ima stratešku lokaciju bez premca. Upravlja Sueskim kanalom i poluotokom koji je kopneni spoj Afrike i Azije, te gospodari najplodnijim područjem svijeta i vodom (rijeka Nil) koja u Sahari život znači.
Udaljenosti
Udaljenost od Splita do Kaira je dvije tisuće kilometara zračne linije (otprilike jednaka odaljenost je od Splita do Moskve ili od Splita do Lisabona). Putničkim zrakoplovom na direktnom letu ovu udaljenost se preleti za tri sata. Za putnike su važne i udaljenosti unutar Egipta: od Kaira do Luksora je 500 km zračne linije, a od Kaira do Asuana je 700 km zračne linije. Na krajnjem jugu nalazi se prekrasni hram Abu Simbel koji je najčešće najužnija točka posjeta, a smješten je 860 km južno od Kaira. S obzirom na to da su svi lokaliteti položeni uz Nil, prostorni raspored u Egiptu je jednostavan: gradovi i mjesta posjeta nalaze se na pravcu, a udaljenosti se mjere sjeverno ili južno od polazišta.
Reljef
Egipat je gotovo 18 puta veći od Hrvatske, no zbog svog pravilnog oblika ima tek neznatno dulje granice od naše zemlje. Najviša točka je vrh Sveta Katarina na Sinaju (2629 metra iznad površine mora), a najniža je točka depresija Qattara (133 metra ispod površine mora). Rijeka Nil precijeca Egipat na dva dijela ulazeći u državu na krajnjem jugu (danas umjetno jezero Nasser) i ulijevajući se u Sredozemno more u Delti. Zbog čega ovu plodnu ravnicu na sjevernom toku Nila nazivamo po grčkom slovu? Odgovor vrijedi potražiti u dalekoj prošlosti: lepezasti oblik ove riječne doline podsjetio je Stare Grke na njihovo slovo delta okrenuto naopačke, pa su je tako i nazvali. Tijekom povijesti ovaj se naziv počeo primjenjivati za sve slične riječne doline.
Pustinje i oaze
Istočna pustinja prostire se od obala Nila prema istoku. Kamena je i gorovita, a uzdiže se čak do 2200 metara iznad mora. Zapadna pustinja (još je nazivaju i Libijska pustinja) ima prosječnu nadmorsku visinu od oko 300 metara i na svojim prostransvima krije velike oaze (Siwa, Bahariya, Farafra, Dakhla, Kharga) i visoke dine. Ljudi na zapadu često smatraju da je oaza tek nekoliko palmi u pustinji uz kojih je nekakav bunar ili jezerce. Egipatska pustinja opet krije iznenađenje: primjerice, oaza Kharga je široka od 20 km do 50 km i duga oko 160 km! Šume palmi hrane se podzemnim nakupinama vode koje su nastale u davnoj prošlosti. Uklještena između Istočne i Zapadne pustinje, te isprecijecana koritom rijeke leži najveća oaza svijeta: dolina Nila. Duga je oko 750 km, a širina joj varira ovisno mjerimo li na sjeveru (od 10 km do 25 km) ili na jugu (od 2 km do 5 km). Površina uske, plodne, zelene trake uz Nil je 12.000 km kvadratnih, a ovdje vrijedi dodati i oko 23.000 km kvadratnih plodnog i zelenog tla u Delti. Ovih oko 35.000 km kvadratnih plodnog tla koji leži unutar egipatskog teritorija jedno je od najplodnijih područja na svijetu.
Gustoća naseljenosti
S obzirom na ukupnu površinu države ne iznenađuje da ovdje živi oko 80 milijuna žitelja. No, više od 98% tih ljudi živi u zelenoj dolini uz Nil, odnosno na površini od svega 60% teritorija Hrvatske. Drugim riječima: pokušajte predočiti migraciju cjelokupnog stanovništva Njemačke na oko pola prostora Hrvatske. Dolina Nila je jedno od najgušće naseljenih područja naše planete, a ostatak države tek nenaseljena pustinja. Za usporedbu, Libija je 1,8 puta površinom veća od Egipta i ima samo 6,4 milijuna stanovnika (ili samo 8% stanovništva Egipta). Alžir je 2,4 puta veći od Egipta i ima 34,2 milijuna stanovnika (ili 43% stanovništva Egipta). Sudan, kroz koji također teče Nil, je čak 2,5 puta veći od Egipta, a ovdje živi oko 41,1 milijun stanovnika (ili 51% stanovništva Egipta). Na kraju možemo samo potvrditi istinitost izjave starog grčkog povjesničara Herodota: Egipat je dar Nila.
Porijeklo imena
Drevni stanovnici su Egipat nazivali Kemet, što znači crn ili taman (po boji tla plodne doline u kojoj su živjeli). Za njih je Egipat bio samo dolina uz Nil, a okolnu pustinju su nazivali deshret (crvena, danas u korjenu imena desert). Simbilika boja je za drevne Egipćane proizašla iz ovoga: crno je značilo život i plodnost, a crveno smrt. Stari Grci su skovali naziv Aegiptus (ispod Egeja) koji je u korijenu naziva Egipat (hrvatski), Egypt (engleski), Egypte (francuski), Egitto (talijanski), Egipto (španjolski). Današnji Egipćani govore arapski jezik i svoju zemlju zovu Misr (puni naziv Arapska republika Egipat ili Gumhuriyyat Misr al-Arabiyya).
Stanovništvo
U Egiptu živi nešto više od 80 milijuna ljudi, a prosječna dob je 24,8 godina (u Hrvatskoj 41 godinu). Ova 'mlada' nacija ima godišnji prirast od čak 1,642% (u Hrvatskoj -0,052%), pa broj stanovnika neprekidno i brzo raste. Slično je i s urbanim stanovništvom, trenutno oko 43% Egipćana živi u gradovima, a porast urbanog stanovništva je 1,8%. Očekivani životni vijek 72 godine (3 godine manje nego kod nas). Na posljednjem popisu stanovništa čak 99,6% stanovnika se izjasnilo kao Egipćani, od čega 90% kao muslimani, 9% kao Kopti i 1% neke druge vjere. U pogledu pismenosti javlja se razlika između muškaraca (83% pismenih) i žena (59% pismenih), jer večina stanovništva još uvijek živi tradicionalnim načinom života u kojemu žene ostaju kod kuće kao domačice i majke, a muškarci se zapošljavaju.
Gospodarstvo
Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika je bio prije Arapskog proljeća oko 6.000 američkih dolara (u Hrvatskoj 17.500 USD). Glavni državni prihodi su od iskorištavanja nafte i zemnog plin, naplate prolaska kroz Sueski kanal i od turizma. Ovisnost državnog proračuna o turizmu je iznimno velika jer osim naftne industrije, turizam donosi više novca u državnu blagajnu od svih drugih djelatnosti zajedno. 11 milijuna gostiju godišnje donosi zaradu od oko 9 milijardi dolara. Upravo je turizam bio strateški cilj terorista. Ranih devedesetih godina oni su pokušali osiromašiti zemlju zastrašujući turiste sporadičnim napadima. Konačni cilj (smjenu vlasti) nisu postigli jer je vlada uspjela suzbiti ove incidente. U poljoprivredi je zaposleno 32% radne snage (generiraju 13% BND), u industriji 30% radne snage (39% BND), a u uslužnim djelatnostima 48% radne snage (51% BND). Zbog globalne krize inflacija je porasla do 19%, nezaposlenih je oko 10%, a čak 20% stanovništva živi u siromaštvu. Egipat proizvodi naftne derivate za svoje potrebe i održava cijenu benzina višestruko nižom od one u Hrvatskoj. Pamuk se uzgaja od 1821. godine, a proizvode oko 900 tisuća tona godišnje. Od gradnje Velike Nasserove brane pokraj Asuana hidroelektrane sudjeluju 25% u proizvodnji električne energije. Vlada je uvela poticanje mjere kako bi privukla strana ulaganja. Od 2008. su ulaganja u drastičnom porastu i odnose se uglavnom na farmaciju, elektroniku i proizvodnju automobila (BMW za arapsko tržište proizvodi se u Egiptu). Egipat je po industrijskom razvoju na drugom mjestu u Africi, iza Južnoafričke republike, a ima i značajan broj zaposlenih u inozemstvu (tijekom Zaljevskog rata u Egipat se s privremenog rada vratilo više od 700 tisuća ljudi).
Ekologija
Kairo ima velikih problema s kvalitetom zraka. Osim što njegovi žitelji prometuju po najopasnijim cestama svijeta (do 40 puta više nesreća nego u europskim zemljama), udišu zrak koji je šest puta više zagađen od maksimalno dozvoljene razine. Pored industrije (termoelektrane, tvornice) zrak zagađuje nekoliko milijuna automobila na ulicama Kaira i u listopadu paljenje šećerne trske na poljima u Delti. Pretpostavlja se da najmanje 20 tisuća ljudi godišnje umire od direktnih posljedica zagađenja zraka. Ostali problemi ove neobične države su gubitak plodnog tla zbog visokog stupnja gradnje (urbanizacije) i nanosa pijeska, sve viša razina slanosti tla u priobalnom pojasu (posebno nakon obuzdavanja poplave Asuanskom visokom branom), otpadne vode, zagađenje naftom u Crvenom moru, pesticidi, nadovoljno pročišćavanje kanalizacijskih ispusta. Rizici za zdravlje turista su uglavnom probavne tegobe koje se javljaju u slučaju konzumacije vodovodne vode.
Napisao: Siniša Viđak