Veličanstvena Alhambra
Na jugu Španjolske, uklještena između Sierra Nevade i plodne nizine, sjedi tajanstvena Alhambra. Strmi obronci, masivne zidine, brojni obrambeni tornjevi, plodni vrtovi i obilje vode čine je savršenim vojnim uporištem. No, ovo nije samo utvrda već cijela mreža prekrasnih palača. Gradili su je 150 godina, a danas je najpoznatiji spomenik muslimanske arhitekture u zapadnom svijetu
Maorska kraljevstva na jugu Španjolske su tijekom 13. stoljeća u opasnosti. Kršćanska vojska nadire sa sjevera i oduzima dio po dio njihove 500 godina stare države. Muhamed I. iz dinastije Nasrida uzmiče prema jugu i preuzima Granadu. Zna da mu nije ostalo puno vremena. Pretražuje brežuljak Sabiku iznad grada kako bi pronašao utvrdu podignutu prije dva stoljeća. Kada ju je ugledao shvaća da je na savršenom strateškom mijestu. Užurbano okuplja arhitekate, graditelje, radnike i zidare kako bi podigli neosvojivu tvrđavu.
Podižu zidove od drevne vrste cementa čiji je glavni sastojak crvena zemlja posebnih osobina i kopa se podno samog gradilišta. Alcazaba (najstariji dio Alhambre, podignut u 13. stoljeću) dobija svoje moćne tornjeve, prostor za vojnike i, unutar čvrstih zidina, cijeli grad (medinu) čije stanovništvo uzdržava vojsku. Povezana je s brojnim promatračnicama razbacanim po prostranstvu al-Andalusa. Koristeći zrcala, vatre i dim glasnici šalju obavijesti o kretanju kršćanske vojske. Logistika, znanje i informacija zamijenili su sirovu snagu konjice.
Zahvaljujući Alhambri Granada je uspjela ostati slobodna još cijeli niz stoljeća. U drugoj polovici 14. stoljeća dograđuju se njeni najljepši dijelovi: harem i privatne odaje sultana, prostorije za radne sastanke i primanje uglednika, Nasridske palače. Zidovi, stupovi, krovišta i kupole prekriveni su ukrasnima čija estetika počiva na elaboriranio primjenjenim matematičkim pravilima. Zidovi kriju i druge tajne: pažljivom promatraču otkriva se cijeli niz rečenica ispisanih arapskim jezikom, koje se naizgled beskonačno ponavljaju i koje slave Alaha.
Cijela unutrašnjost utvde ispunjena je vodenim kanalima, fontanama i bazenima. Kako bi doveli vodu u utvrdu graditelji nisu mogli računati na rijeku koja teče stotinjak metara ispod obronka Sabika. Pronalašli su mjesto udaljeno 6 kilometara gdje rijeka teče na višoj razini od Alhambre. Skrenuli su tok rijeke, izgradili branu, umjetno jezero, kanale, akvadukt i probili nekoliko brežuljaka tunelima širokim 1 m i visokim 2 m. Voda teče Alhambrom nevjerojatnom brzinom: može napuniti olimpijski bazen u 5 sekundi! S ovoliko vode vrtovi, ružičnjaci, povrtnjaci i voćnjaci su procvali.
U Alhambri je živjelo oko pet tisuća ljudi istovremeno. Osigurala je opstanak islamske zajednice dok su sva druga kraljevstva Maora osvojena tijekom rekonkviste. Sukobi na dvoru, intrige i urote, ubojstva i ljute svađe oslabile su Granadu. Ono što nije napravila nijedna vojska izvana, napravila je ljudska priroda unutar crvenkastih zidina Alhambre. Katolički kraljevi Ferdinand i Izabela osvojili su Alhambru početkom one legendarne godine kada je Kolumbo pristao u Ameriku, 1492. Njihov unuk, moćni Carlos V. izgradio je svoju renesansnu palaču unutar legendarnih zidina, a iza njega Alhambra pada u zaborav. Ponovo ju je otkrio Washington Irving. Učinio je za Alhambru isto što i Victor Hugo za Notre Dame u Parizu. Svojim romanom Priče iz Granade učinio ju je toliko popularnom da je država konačno počela investirati u restauraciju. Njeno veličanstvo, Alhambru, danas posjećuje stotine tisuća turista godišnje! Smještena iznad Granade, okružena Sierra Nevadom s jedne i strmim obroncima s ostale tri strane, utvrđena masivnim zidinama i tornjevima, opskrbljena vodom krije čudesan svijet neiskazive arhitektonske i umjetničke ljepote u svojim vrtovima, palačama i dvorištima.
Napisao: Siniša Viđak