Utroba Cordobe
Mezquita se nalazi u srcu Cordobe, grada koji je bio perjanica civilizacije na europskom kontinentu gotovo tri stoljeća. Kakvog li mjesta za spoznati čarobnu čipku različitosti naroda, vjera i kultura
Mirno jesensko poslijepodne u Cordobi. Danas Cordoba nije daleka i sama. Šetam njenim ulicama, upijam atmosferu, pokušavam prikupiti što više dojmova. Prema al-Maddariju, arapskom povjesničaru iz 17. stoljeća, ovaj grad je u vrijeme svog najvećeg sjaja imao 3,000 đamija, 80,000 trgovina, 400,000 knjiga u biblioteci, 27 škola, 50 bolnica i 900 javnih kupelji. Možda su ove brojke uveličane, možda nisu, no sa sigurnošću znamo da je već u 10. stoljeću Cordoba imala javnu rasvjetu i bila najveći grad Starog kontinenta!
Uspon Cordobe je trajao tijekom maorske vlasti (755. – 1236.). U srcu grada, na ostacima rimskog hrama podignuta je vizigotska crkva, a Mauri na njenim ruševinama počinju graditi Mezquitu. Postat će najveća đamija ikad podignuta na zapadu. Arhitektonski pripada Kalifskom stilu kojemu su dodani elementi rimske, vizigotske, bizantinske, sirijske i perzijske arhitekture. Kada je sagrađena postala je uzorom svih drugih maurskih đamija na Pirinejskom poluotoku. Kasnije su kršćani preuzeli grad i unutar ovog prostranog zdanja podigli renesansnu Katedralu.
Koračam utrobom Mezquite, mračnom i mističnom. Pogled klizi po stupovima i lukovima, gubi se u polutami kojoj nema kraja. Kao u moru, nepreglednom i ugodnom; kao u šumi, tihoj i tajanstvenoj. Oko 850 stupova je ovdje, a kažu da ih je nekada bilo više od tisuću. Na trenutak letim preko Sredozemlja, u oazu mira u srcu Kaira, đamiju al-Azhar. Slične su po mnogočemu, ali i različite. Utihnule su misli i usporedbe. Ovo je mjesto puno duhovnosti i mira. Prepuštam se sanjarenju o onom davnom vremenu kada je Cordoba bila sjajni dragulj Europe. Ovdje se učilo i stvaralo, odmaralo u elegantnim vrtovima i klanjalo; ovdje su pričali različitim jezicima, raspravljali i sricali stihove; ovdje su živjeli i liječili bolesne. Bila je ovo košnica civilizacije dok je ostatak Europe ratovao, bio prljav i neuhranjen. Kakve li obrate krije povijest našeg malog koninenta! Kakvog li mjesta za spoznati čarobnu čipku različitosti naroda, vjera i kultura. Za Mezquitu pronalazim posebno mjesto u Palači sjećanja: u blizini Sainte-Chapelle, Katedrale u Aachenu i Krstionice u Firenci.
Jeste li znali ... Ulični fenjeri Cordobe
Maurska je vojska pod al-Mansurom upala u Santiago de Compostelu. Zaplijenili su crkvena zvona, rastalili ih i od kovine napravili ulične fenjere u Cordobi. Dva i pol stoljeća kasnije je španjolski kralj Fernando III. osvojio Cordobu. Odmah je dao rastaliti fenjere i kovinu poslao u Santiago de Compostelu!
Napisao: Siniša Viđak