Najvještiji portugalski špijun
Pero da Covilha ostaje nepoznat, iako je bio iznimno važna karika u lancu sjajnih prekomorskih otkrića. Putovanje Vasca da Gamme do Indije velikim je dijelom omogućio Bartolomeu Dias svojim otkrićem puta do rta Dobre nade. No, Vasco je upravo od Pera dobio detaljne instrukcije o pomorskim rutama u Indijskom oceanu. Njegov život vrijedi prepričati i poštivati. Njegova je priča pred Vama.
Istočno od legendarne Coimbre u Portugalu, uz samu granicu Nacionalnog parka Serra da Estrela nalazi se gradić od nekih 35 tisuća stanovnika, Covilha. Ovdje je u petnaestom stoljeću rođen u pučkoj obitelji zanimljiv čovjek imenom Pero. Njegovo životno djelo, špijunski rad za portugalsku krunu, značajno će olakšati prekomorska otkrića ove male zemlje na krajnjem zapadu Europe. Iako je Pero iz Covilhe ostao prilično nepoznata povijesna osoba, njegova djela značajno su pridonijela da se zauvijek promijeni tijek ljudske povijesti. Bez njih tko zna kada bi, kako i tko otkrio prekomorske puteve i pokrenuo proces globalizacije koji traje do naših dana.
Ljubopitljivom i inteligentnom mladiću iz puka život u portugalskoj provinciji ne nudi puno mogućnosti. Pero seli u Sevillu i pronalazi namještenje na dvoru vojvode Alfonsa, vladara Andaluzije. Sevilla više nije pod arapskom vlašću, ali ostaje mjesto susreta različitih kultura, religija i naroda. Savršeno mjesto za upijanje znanja, učenje o običajima i tradiciji različitih etničkih grupa. Pero vrijeme koristi upravo za to, učeći kastiljanski i arapski jezik, te andaluzijski dijalekt.. Proširio se glas o njegovoj svestranosti i uskoro ga je uposlio portugalski dvor kralja Ivana II. (Joao II.).
Pero da Covilha živi i radi u sjevernoj Africi, među Arapima, kao ambasador svoje zemlje. U ime portugalske krune uspješno sklapa ugovor o monopolu na trgovinu tepisima. U vrijeme kada Pero šalje prve arapske konje u Portugal potpisano je primirje između Arapa i portugalskog princa Henrika moreplovca. Herikov mlađi brat Fernando je zadržan kao taoc. Portugal nije poštivao primirje i Fernando je pogubljen. Pero spašava nacionalni ponos Portugalaca, uzima šeikovu obitelj za taoce kako bi ih razmijenio za tijelo princa Fernanda.
Pero da Covilha se vraća na dvor u Portugal. Kralj ga sada šalje na misiju njegovog života, na špijunsku ekspediciju u Egipat i dalje na istok, u Indiju. Zadatak mu je otkriti rutu kojom u Mletačku republiku stižu začini poput cimeta i papra. Papa štiti mletački monopol na ovu unosnu trgovinu, pa Portugalu preostaje obaviti istraživanje u najvećoj tajnosti. Pero da Covilha stiže do Valencije, a onda nastavlja brodom preko Barcelone do Napulja. Ovdje mu pomaže bankarski predstavnik obitelji Medici. Pero nastavlja brodom prema otoku Rodosu u Grčkoj. U najistočnijem kutku katoličanstva, u utvrđenom samostanu kojeg su Portugalci podigli sedam godina ranije, svećenici-ratnici opremaju Pera da Covilhu za odlazak u nepoznato. Daju mu odjeću trgovca iz Magreba i brod nakrcan medom. Pero isplovljava prema Aleksandriji.
Aleksandrija je pogođena zarazom. Pero nesmotreno ulazi u grad i bolest ga baca u krevet. Čini se da su mu dani odbrojani. Emir Aleksandrije ima pravo preuzeti sva dobra putnika ako oni umru u njegovom gradu. Pero se ipak oporavlja, no Emir je već prodao med. Dobio je novac umjesto meda, pa ga koristi za nastavak putovanja. Prerušen u arapskog trgovca iz zapadne Sahare, zahvaljujući poznavanju jezika i običaja Magreba, Pero nije raskrinkan. U proljeće 1488. Odlazi u Kairu, zatim nastavlja s karavanom do Sueza, pa brodom do siromašnog grada Tora. Ovdje pronalazi armenske i grčke kršćane, stoljećima odsječene od ostatka kršćanske zajednice. U nevjerici gleda dhow brodove čije drvo nije pribijeno čavlima već je vezano konopcima. Ovi brodovi nosivosti 20-30 tona nemaju palube ni spremišta. Teret se krije od sunca pod palminim lišćem, no njegova težina spušta brod toliko da se more penje do ruba broda. Marko Polo je odbio ploviti ovim brodovljem po Arapskom moru, a Pero da Covilha kupuje svoju kartu.
Brod pristaje u Kalkutu na Božić 1488. godine. U luci su brodovi iz svih dijelova svijeta: Kine, Arabije, Indonezije. Bogatstvo boja, šarenilo, vika, trgovina. Pero u nevjerici gleda u prste kralja Kalkute optočene rubinima, u lice i kosu prepune bisera. Kralja nose na zlatnom prijestolju, a okružen je braminima na slonovima. Čak su i slonovi ukrašeni poludragim kamenjem! U gradu su brojne enklave trgovaca i njihovih obitelji sa svih strana svijeta. Na tržnici se prodaju stotine različitih začina (cimet, crni papar, muškatni oraščić, kamfor, tamarin, šafran), kineski porculan, dijamanti, safiri, rubini, biseri, crveni koralji, zlato i srebro, ružine esencije, oslikani drveni paneli, ukrasni noževi, pigmenti (pečene siene, žive i bakra).
Pero kreće prema zapadnoj obali Indije, do luke Goa. Odijeljena rijekom od kopna i smještena na otoku. Goa je u rukama muslimana. Pero u svom dnevniku bilježi da ne bi bilo mudro zaratiti s Hindusima koji nastanjuju nepregledni podkontinent, no istjerati Arape iz Goe Portugalcima bi donjelo strateški važnu luku i simpatije Hindusa.
Sljedeći zadatak mu je dokazati da se oko Afrike nalazi more. Ako je ovo točno onda mora postojati pomorski prolaz sa zapadne na istočnu stranu kontinenta. Jedri nazad prema zapadu, te produžuje niz Afriku prema jugu do Mombase i Mozambika. Kada više nema dileme, nastavlja prikupljati pomorske karte, bilježiti podatke koje mu otkrivaju pomorci s Indijskog oceana i vraća se prema Egiptu. Krajem 1489. konačno susreće u Kairu rabija Abrahama, izaslanika kralja Ivana II. Predaje mu tajno sakupljene i dragocjene spise: pomorske karte, zabilješke o navigaciji, očitavanja astrolaba koja je provodio tijekom putovanja, cjelokupan dnevnik svojih opažanja. Ove informacije su vrijedile jednako koliko i čudesno putovanje Bartolomea Diasa do rta Dobre Nade.
Rabi Abraham donosi zabilješke u Portugal kada je Dias već na svom legendarnom putovanju prema otkriću rta Dobre Nade. Vasco da Gama će spojiti otkrića ove dvojice velikana i uputiti se brodom iz Portugala do Indije. Prvu polovicu putovanja slijedi Diasove instrukcije, a drugu zabilješke Covilhe. Portugalu se smiješi svijetla i bogata budućnost. Pero da Covilhi nažalost ne. Kralj ga je zadužio u novu misiju, da pronađe Prestera Ivana, legendarnog kralja kršćanske nacije izgubljene u oceanu islama. Tragajući za ovim mitskim likom zarobljen je u Africi. Poglavica mu je dao nekoliko svojih kćeri za supruge i veliko imanje. Pero da Covilha živio je dobro, ali u zatočeništvu sve do svoje smrti. Povijest mu zaista duguje pripadajuće mjesto među velikanima prekomorskih otkrića, u pokretanju globalizacije koja traje do naših dana.
Napisao Siniša Viđak