Četiri glazbena diva
Praška publika se prva dostojno poklonila Mozartu, a praško plemstvo spasilo je Beethovena od financijske propasti. Liszt je u Pragu izazvao euforiju, a Čajkovski doživio svoje najsretnije dane.
Wolfgang Amadeus Mozart
Mozart i Prag su nerazdvojni. Veliki skladatelj je posjetio grad pet puta, a njegova opera Don Giovanni praizvedena je u Staleškom kazalištu 29. listopada 1787. godine. Dok su trajale ovacije Mozart je navodno uzviknuo Moji Pražani me razumiju!
Mozart se u Pragu našao i u nekim neobičnim situacijama. Ulični glazbenik Josef Hausler upao je u gostionicu u kojoj je Mozart večerao sa svojim prijateljima. Hausler je svirao jednu ariju iz Figarovog pira, pa zatim i varijacije na ovu temu ne znajući da je slavni skladatelj u publici. Navodno mu je oduševljeni Mozart prišao i čestitao, pa tek onda otkrio svoje ime. Prelijepa sopranistica Josephine Dušek izmamila je Mozarta u ograđeni vrt vile Bertramke i zaključala ga. Obećala ga je „osloboditi“ kad konačno napiše ariju Bella mia fiamma addio. Prihvatio je izazov uz uvjet da će pocijepati papir s notama ako ona u prvom pjevanju napraviti pogrešku. Srećom gospođa Dušek je novu ariju izvela besprijekorno!
U prosincu 1791. godine vijest o Mozartovoj smrti zavila je Prag u crno. U crkvi sv. Nikole na Maloj strani održana je pjevana posmrtna misa za skladatelja (Rosslerov Rekvijem) pred oko 3 tisuće nazočnih. Zvonima svetog Nikole pridružila su se zvona svih ostalih crkava grada. Nasuprot skromnom pogrebu u Beču, Mozart je dostojno ispraćen u Pragu, gradu kojeg je volio i koji mu je ljubav najtoplije uzvratio.
Ludwig van Beethoven
Beethoven je često dolazio u Prag, održavao koncerte, skladao i podučavao. Ovdje je bio sretan i bezbrižan, pun humora. Kneginji koja ga je upitala odlazi li često na Mozartove opere odgovorio je: Nažalost ne, jer se bojim za svoju originalnost. Kada se kolo sreće okrenulo i on zapao u dugove, traži pomoć od uglednika sa svih strana Europe. Pomogli su mu češki plemići koje je upoznao u Pragu: Ferdinand Jan Kinsky i Joseph Franz Lobkowitz. Svaki mu je slao 4 tisuće forinti godišnje. Pridružio se car Rudolf II. čiji je dvor bio u Pragu, dodao nešto novca i Beethoven je bio zbrinut. Zatim je austrijska valuta krahirala 1811. godine, Kinsky je umro, a Lobkowitz ostao bez posjeda. Skladateljev praški prijatelj, sudac Jan Nepomuk Kanka je krenuo u pravnu bitku. Beethoven je nakon tri teške godine ponovo počeo primati godišnju naknadu koju su mu obećali njegovi praški dobročinitelji.
Trag slavnog skladatelja u Češkoj je originalni rukopis njegove Mjesečeve sonate. Ovaj vrijedni dokument je ukraden 1994. godine iz Džavnog pismohrana u Benešovu pokraj Praga. U tajnosti je ponuđen aukcijskoj kući J. A. Stargardt iz Berlina. Zahvaljujući poštenom stavu ove kuće i marljivim kriminalistima iz Berlina dokument je vraćen u Češku dvije godine kasnije. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova smješten je u pismohran obitelji Chotka u Pragu.
Franz Liszt
Dijete rođeno u noći u kojoj se na nebu pojavio komet, bolesno i nejako da su roditelji već pripremili maleni kovčeg, preživjelo je. Par godina kasnije podizao je prstić prema slici na zidu govoreći da želi biti poput čovjeka na slici – tada nije mogao znati da je to portret Beethovena! Kao čudo od djeteta počeo je putovati Europom i svirati pred uglednicima. Do svoje 29. godine, kada je najavljen njegov dolazak u Prag, već je bio slavni pijanist i skladatelj. Žene su ludovale za njim: ljubile su njegove ruke, nosile njegovu sliku skrivenu u zlatnim okvirima, sakupljale listiće čaja iz šalica iz kojih je pio, opuške njegovih cigareta nosile su oko vrata kao svete relikvije, a jedna se Amerikanka potrudila pribaviti tkaninu sa stolice na kojoj je sjedio.
Staleško kazalište u Pragu, 3. ožujka 1840. godine. Zadnji je dan karnevala, okupljena gomila pleše cijelu noć u šarenim kostimima. Očekuju ponoć kada će, prema običaju, skinuti maske. Zvona crkve sv. Havela svojom su zvonjavom najavile ovaj trenutak. Maske padaju, ali, na iznenađenje uzvanika zvona nikako ne prestaju zvoniti! Ne zna se tko ga je prvi primijetio, ali u loži nad gomilom stajala je elegantna figura čovjeka uska i blijeda lica, duge plave kose – Franz Liszt je napokon u Pragu! Radost, pljesak, pomutnja i euforija. Raspoloženje je dostiglo vrhunac kada se Liszt spustio među okupljene.
Kroz nekoliko tjedana u Pragu Liszt je održao šest koncerata umjesto predviđena tri. Prihode od dva koncerta predao je u dobrotvorne svrhe. Upoznao je Smetanu, kojemu će kasnije nesebično pomoći, i svojim utjecajem u glazbenim krugovima Europe i financijski. Ponovo se vraćao u Prag, a euforija oko njegovog dolaska nikada nije izostala: šesnaest godina nakon svog prvog dolaska došao je dirigirati premijeru svoje Estergomske mise. U nedovršenoj Katedrali okupilo se preko četiri tisuće posjetitelja!
Petar Iljič Čajkovski
Čajkovski je prvi put stigao u Prag vlakom iz Dresdena 12. veljače 1888. godine. Ništa ga nije moglo pripremiti za doček na Masarykovom željezničkom kolodvoru. Dočekan je kao kakav predsjednik ili kralj: tisuće okupljenih obožavatelja, delegacija za doček, pozdravni govori. Iste večeri je Narodno kazalište, u njegovu čast, postavilo Verdijevu operu Otello koju Čajkovski do tada nije nikada čuo! Dana 19. veljače održao je veliki koncert u prepunom Rudolfinumu, nakon čega je priređena gozba. Cjelokupna politička i kulturna krema Češke bila je tu! Čajkovski je svoj govor održao na češkom jeziku i izmamio srdačan pljesak. Iste večeri upoznao je Antonina Dvoraka. U svom dnevniku je ovaj dan opisao kao najsretniji dan u životu! Tijekom slobodnog vremena Čajkovski je obilazio Prag u pratnji svog vodiča A. O. Patera, knjižničara Narodnog muzeja. Osobito su ga se dojmile Katedrala svetog Vida i Kraljevski dvorac na Hradčanima. Posjetio je Rusku pravoslavnu crkvu svetog Nikole. Veliko iznenađenje priredili su mu članovi zbora Hlahol: došli su pod prozor njegove hotelske sobe u povorci i s bakljama u rukama, te mu otpjevali uspavanku!
U jesen iste godine (1888.) ponove se vratio u Prag i dirigirao premijeru svoje opere Evgenij Onjegin. Prilikom trećeg dolaska, 1892. godine, bio je na premijeri još jedne svoje opere, Pikove dame. I opet potpuni uspjeh i oduševljenje publike. Odmah je obećao ponovni posjet u skorijoj budućnosti, no nikada se nije vratio. Umro je u Petrogradu pod čudnim, nerazjašnjenim okolnostima 13 mjeseci nakon svog posljednjeg posjeta Pragu.