Šest sudbina i jedan dvorac
Dvorac Chenonceau je među najljepšima na svijetu. Priča je ovo o skromnim počecima u trinaestom stoljeću i obitelji koja je podigla zdanje i propala, a da nikada nije saznala njegovu sjajnu budućnost!
Sudbina dvorca, sanjivog zdanja podignutog iznad rijeke, ispreplela se sa sudbinama šest žena.
Skromni počeci
Plemićka obitelj Marques u trinaestom stoljeću gradi prvi dvorac uz rijeku Cher, pritoku Loire. Dvorac je skroman, ali čvrst; četverokutna građevina osnažena kulama na svakom uglu. Dominira nad prometnom rijekom, pa vlasnici dobro žive od prikupljenog poreza. Kako vrijeme prolazi, obitelj se zapliće u mrežu srednjovjekovnih intriga, troši svoje resurse na vojnu pomoć Toursu i na kraju gubi dvorac. Propadajući vjerojatno nisu slutili kakva sjajna budućnost očekuje njihov izgubljeni posjed.
Katarina Bohier
Thomas Bohier bogati je plemić i upravitelj kraljevskih financija. Novi je vlasnik dvorca od 1513. godine. Daje porušiti staro, oronulo zdanje i gradi nove temelje uz desnu obalu. Njegova supruga Katarina preuzima nadzor nad radovima jer Thomas često putuje. Osmišljava dugi hodnik iz kojeg se pristupa ostalim prostorijama, u male tornjeve smješta ostave i kupaonice, te napušta uobičajeno spiralno i gradi pravocrtno stubište, okupano svijetlom iz prozora prema rijeci Cher. Dvorac je ostao u posjedu Bohiera i njihovih nasljednika dok ga nije ugledao slavni francuski kralj Franjo I. Ovaj renesansni princ koristi svoju moć i utjecaj, pa spletkama gura vlasnike dvorca u dugove. Kako bi izbjegli financijsku propast, prodaju dvorac upravo njemu!
Diana de Poitiers
Kralj Henrik II. potpuno je opčinjen dvadeset godina mlađom Diana de Poitiers. Daruje je skupim haljinama i dragocjenim nakitom. Ugledavši Chenonceau, Diana ne skriva svoje oduševljenje od darežljivog monarha, pa uskoro postaje novom vlasnicom dvorca. Odmah daje izgraditi most, desnu obalu uljepšava talijanskim vrtom i sanja o velikoj galeriji iznad rijeke. Na posjedu se sade povrtnjaci i vinogradi, no zarada od uroda nije dostatna za skupi životni stil lijepe vlasnice. Henrik II. ponovo priskače u pomoć: uvodi porez na sve zvonare u Francuskoj i novac stiže u blagajnu kraljeve ljubavnice!
Katarina Medici
Kralj Henrik II. strada u viteškom turniru 1559. Godine. Njegova zakonita supruga Katarina Medici preuzima vlast u zemlji. Osvećuje se Diani de Poitiers oduzimajući joj dvorac. On za novu vlasnicu postaje mirno utočište od stresnog upravljanja državom, ali i spomen na slatku osvetu ljubavnici svoga supruga. Ukrašava ga brojnim detaljima, širi talijanske vrtove i gradi veliku dvokatnu galeriju iznad rijeke. Svjesna ljepote dvorca, ovdje nudi dobrodošlicu kraljevima, prinčevima, dvorjanima i stotinama djeveruša u svojoj pratnji. Četvrt stoljeća priređuje gozbe i zabave o čijoj raskoši i ekstravaganciji priča cijela Francuska .
Louise de Lorraine
Nakon smrti Katarine Medici na prijestolje dolazi njen sin Henrik III. Dvorac pripada njegovoj supruzi Louisi od Lorraine, pobožnoj i samozatajnoj ženi, vjernoj svom suprugu, unatoč njegovom skandaloznom životu. Louisa se povlači u dvorac nakon ubojstva kralja i okružena časnim sestrama posvećuje svoj život molitvi. Uvijek odjevena u bijelo, boju korote za članove kraljevske obitelji, svoje bogatstvo predaje u dobrotvorne svrhe. Jedina posebnost njenog tužnog života njena je spavaća soba: zidovi obojani u crno, oslikani motivima suza, perja, kostiju i grobarskih alata. Umire u melankoličnoj i bizarnoj atmosferi ove sobe, a dvorac cijelo jedno stoljeće ostaje napušten.
Madame Dupin
Madame Dupin je supruga bogatog zemljoposjednika koja okuplja u svom salonu najpoznatije pisce, pjesnike i filozofe prosvjetiteljstva. Kupuju zaboravljeni dvorac Chenonceau 1733. godine. Mentor njihovog sina je slavni Jean-Jacques Rousseau koji u dvorcu piše: Ovdje se tako dobro jede da sam postao debeljko poput svećenika. Idilu narušava Revolucija. Revolucionari žele srušiti dvorac, ali ih vlasnica upozorava da je ovo jedini most preko rijeke Cher. Otvara prolaz za javnost i time dvorac spašava od uništenja.
Neobična sudbina
Činilo se da je dvorac ponovo zaboravljen u devetnaestom stoljeću. U pomoć priskače britanska bogatašica Mrs. Wilson. Kupuje dvorac 1864. godine zadivljena njegovom ljepotom i šarmom. Počinje obnovu, ali nažalost ostaje bez sredstava prije dovršenja radova. Na aukciji koja se održava 1889. godine pripao je obitelji Manier, poznatim proizvođačima čokolade, i ostaje u njenom vlasništvu do danas. Tijekom Prvog svjetskog rata Velika galerija Katarine Medici postaje bolnica za ranjenike. U Drugom svjetskom ratu jedna strana dvorca je u okupiranoj Francuskoj, a druga u slobodnoj zoni. Brojni članovi Otpora u bijegu od nacista spašavajući se prolazeći kroz dvorac! Danas je Chenonceau među najposjećenijim dvorcima u Dolini Loire, a mnogi ga smatraju najljepšom renesansnom građevinom Francuske.